Škripanje zubima: uzroci i posledice
Škripanje zubima je jedna od parafunkcija koja ljudima može da napravi zaista velike probleme. Ima ljudi koji noću toliko škripe i škrguću zubima, da je nemoguće spavati u istoj prostoriji sa njima.
Prema definiciji, bruksizam je “dnevna ili noćna parafunkcionalna aktivnost, koja podrazumeva stiskanje, škrgut, mlevenje zubima, i javlja se kao jedna epizoda ili serija pokreta”.
Šta sve može biti uzrok?
Statistika kaže da čak preko 20% ljudi i danju steže (stiska) zube, a noću škripi zubima.
Najveći broj pacijenata sa ovim problemima su ljudi od tinejdžerkog uzrasta do četrdesetih godina, kasnije njihov broj opada. I deca imaju bruksizam: prema jednom istraživanju, oko 38% ispitivanih roditelja je izjavilo da im dete škripi zubima.
Škripanje zubima, kao i nesvesno stiskanje zuba u budnom stanju, može biti uzrokovano svim i svačim.
Uzroci ovog “ponašanja” se smatraju kontroverznim, preklapajućim, složenim…Počev od genetike i poremećaja centralnog nervnog sistema do toga da je u pitanju naučeno ponašanje. Ono što je značajno je – da je bruksizam CENTRALNO regulisan fenomen, dakle – “upravljano od strane mozga”.
Postoje neka oboljenja parodoncijuma (tkiva koje se nalazi između zuba i kosti, gde postoje Šarpejeva i druga vlakna, vezivno tkivo, krvni i limfni sudove i slično) – gde pacijent oseća olakšanje kada stiska zube, ma koliko zvučalo neobično.
Dakle, ukratko, zdravlje zuba i usta je direktno povezano sa škripanjem zubima.
Od svih uzroka je najčešći – stres.
Mi često čujemo od pacijenata da se sećaju da su noću nanovo preživljavali neke dnevne događaje, da su se “svađali” sa nekim s kim su se sukobili preko dana, a najgori je kontinuirani, hronični stres koji dugo traje, strepnja koja je neprekidno “tu negde”, anksioznost, briga koja ne popušta. Problem je u tome što se škripanje zubima odvija pretežno noću, nesvesno, pri čemu je pritisak koji zubi trpe daleko veći od fiziološkog.
Mišići zatvarači usta su najjači koje imamo; maseter je najmoćniji, a u sadejstvu sa ostalim mišićima zatvaračima usta može da proizvede pritisak i od stotinak kilograma na kutnjacima u normalnoj funkciji. I tu dolazimo do problema: dok čovek spava, ovaj pritisak se višestruko uvećava, a obično je kombinovan i sa bočnim kretnjama vilice.
Posledice su brojne…
Kratkoročne posledice su:
– glavobolja,
– bolovi mišića lica i lica (polovine lica, recimo),
– bol pojedinih zuba,
– bol u uhu,
– napregnutost mišića ramenog pojasa,
– bol i problemi pri otvaranju i zatvaranju usta,
– poremećaji spavanja,
– napuštanje od strane bračnog druga,
– povećana pokretljivost zuba (preko normalne granice),
– problemi sa desnima…
Dugoročno gledano, stvar je daleko gora: trošenje (abrazija), lom zuba i preopterećenje viličnog zgloba su ozbiljne, a ne tako lako izlečive posledice.
Neki ljudi su više izloženi riziku od škripanja zubima nego drugi: oni koji već imaju neki problem sa spavanjem (hrkanje, pričanje u snu, obstruktivni prestanak disanja (apnea) u snu, nemirno ponašanje za vreme spavanja, pušači, ljudi koji stresno žive, koji konzumiraju alkohol ili piju više od 6 šoljica kafe ili čaja dnevno, i – ponekad – oni koji uzimaju lekove protiv depresije i sličnu terapiju.
Pušenje je vrlo značajan faktor: nikotin je neurohemijski aktivna supstanca, koja je asocirana sa motornom aktivnošću tokom spavanja. Da bi stvar bila još gora, ozbiljni pušači su baš ti koji kažu da su anksiozni, i prema osobinama ličnosti su najčešće direktno predisponirani za škripanje zubima.
Nije jasno dokazana razlika u odnosu na pol, mada prema nekim autorima žene više škripe zubima. To se tumači time da su sklonije depresiji, da su preopterećenije višetrukim ulogama koje imaju u porodici i na poslu, ali – kako rekosmo – sve su to nedovoljno dokazane tvrdnje.
Postoji više mogućnosti za rešavanje ovog problema.
Izrada splinta (štitnik) koji se nosi noću štiti zube i smanjuje osetljivost. Splint deluje preventivno i to je prva stvar koja se savetuje pacijentu.
Često se savetuje i uzimanje miorelaksanata koji takodje mogu pomoći na taj način što opuštaju misiće.
Kako je uzrok bruksizma često povezan sa stresom i strahom bihevioralna terapija preporučena od strane neuropsihijatra može pomoći.
I vi sami možete dati doprinos tako što ćete promeniti stil života ostaviti pušenje, alkohol i pokušati da smanjite stres.
U svakom slučaju problem je kompleksan dovodi do oštećenja i zuba i zgloba sa brojnim posledicama i zahteva da se javite stomatologu.